| bili smo toliko različiti.... možda mi je zato i bio toliko blizak sa očima boje najslađeg meda koje su me uvijek obasjavale suncem onih kišnih proljetnih dana... ...bio je moje svitanje nakon neprospavane noći, razlog mog osmijeha, stih moje pjesme... ...ja sam bila njegova… ![]() …uskoro su dani postali sivi... …potoci kiše žuborili su u bisernim očima i kupali dan...baš kao danas... …postala sam stranac u vlastitoj pjesmi…odjednom izgubljena... ...ponekad sanjam kako mu rukom prolazim kroz kosu a on se smiješi… ...na trenutke mi se čini mu čujem korake u otkucaju svoga srca... ...u duši je čežnja…tako mi nedostaje... |
| Reci nešto!::Šalji dalje |
| reče-zaratustra i ja sam postao stranac u svojim...izgleda... |
| reče-virus izgubljen...
... zvuchi poznato |
| reče-Lady kako si divno to napisala a tako je tuzno |
| reče-zaratustra ooohooooooo vidim radovi su u toku na dizajnu... svidja mi se ta prepoznatljiva kozha |
| reče-izgubljena to sam ipak ja...malo mi je komplicirano s ovim komentarima...ali trudim se |
| reče-zaratustra A u mozilli brlja kao po obichaju... sredicesh ti TO ne sumnjam |
| reče-izgubljena radi li |
| reče-zaratustra pazi kad radi |
| reče-Anoniman nešto sam fulala |
| reče-poglavica greshka u kodu-dizajna... nije strashno da se srediti |
Biser nastaje
u ranjenim školjkama.
Bol, koji ih razdire,
pretvaraju one u dragulj
::
POSTOVI
Preporuka
TalkToMe
Chat